|
::: Upis :::
|
|
Svjedočanstvo o završenoj osnovnoj školi
Uvjerenja šestog, sedmog, osmog i devetog razreda
Rodni list
Osvojena priznanja i nagrade
Pedagoški karton
Uvjerenje o polaganju eksterne mature
List profesionalne orijentacije
|
|
::: Nove galerije :::
|
|
|
::: Vijesti detalji :::
Nije što smo mi al' smo najbolji
#Niještosmomialsmonajbolji
1. Možeš li nam se ukratko predstaviti, koje godine si završila GMS i čime se sad baviš?
Zovem se Larisa Ćerimagić (rođ. Šišić). Imam 32 godine. GMS sam završila 2008. godine i iste godine upisala Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, odsjek Biologija, smjer genetika. Zvanje Bachelor inženjerske genetike sam stekla 2012. godine a dvije godine poslije i magistrirala na istom fakultetu i odsjeku. Moja biografija bilježi nekoliko radnih iskustava u struci ali i izvan nje. Prije 7 godina pridružila sam se timu koji je vršio analizu genetičkih testova za firmu Veritas Genetics iz USA i ubrzo promovisana na poziciju supervizora, a 2017. na poziciju tim menadžera. Suosnivač sam i Office/Team manager kompanije Boston Genetics sa sjedištem u Bostonu, USA. Kompanija se bavi pružanjem usluga genetičkih kuracija za inostrane genomske kompanije i trenutno brojimo 70 uposlenika u podružnicama u Tuzli i Sarajevu.
Larisa Ćerimagić
2. Sjećaš li se zašto je upravo GMS bila tvoj izbor?
GMS je bila moj prvi i jedini izbor. Iako su me porodica i prijatelji ohrabrivali da pronađem svoju sferu interesovanja tokom osnovnog školovanja, ipak nisam bila sigurna čime bih se mogla baviti u budućnosti. Gimnazija je bila moj izbor iz tri razloga: 1. Želja za sticanjem općeg znanja 2. Mogućnost da se susretnem sa više naučnih disiplina i otkrijem svoje afinitete 3. Olakšavajuća okolnost pri odabiru i upisu u visokoškolske ustanove upravo zbog prethodne dvije stavke. Moj definitivni izbor je bila Gimnazija “Meša Selimović” jer ima zavidnu reputaciju kao škola koja će pružiti adekvatno znanje, sadržajne vannastavne aktivnosti i zapošljava profesore koji su požrtvovani i nepristrasni, što mi je bio i presudan faktor u odlučivanju.
3. Koliko je školovanje u GMS bilo važno i koliko je utjecalo na tvoje dalje obrazovanje i profesionalnu karijeru?
Nakon drugog razreda odabrala sam jezički smijer jer sam voljela jezike i imala želju da proširim svoje znanje upravo u tom smjeru. Moja želja je bila da upišem Engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Međutim, desio se preokret u mom razmišljanju tokom 4. razreda. Desilo se upravo ono zbog čega sam i upisala GMS, prilikom upoznavanja sa genetikom na predmetu biologija bila je to ljubav na prvi pogled. Moram priznati da nije samo genetika sama po sebi bila presudna u mom odlučivanju o daljem školovanju nego i profesorica biologije koja je svojim pristupom, načinom na koji nam je prenosila znanje, potakla i razvila moju ljubav prema ovoj oblasti. Od tog momenta nije više postojao plan B, moj jedini smjer je bio genetika i naučno istraživanje u toj oblasti, a sada kada i radim u struci nijedan radni dan ni radni zadatak nije naporan jer radim i živim ono što volim.
4. Da li je vrijeme provedeno u GMS kao i profesori koji su ti predavali utjecali na tvoje sazrijevanje i formiranje ličnosti?
I dan danas nisam sigurna da li je to moj subjektivni dojam, ali nikada nisam imala nijednu zamjerku na način rada bilo kog profesora koji mi je predavao redovno ili privremeno kao zamjena. Svaki učitelj je ostavio traga pri formiranju moje ličnosti, ali profesori iz gimnazije su zaista odradili najteži posao. U periodu između 14. i 18. godine svi pomalo lutamo tražeći smisao, svrhu i postavljajući ciljeve i to je najteže vrijeme za mentorstvo, ali većina profesora je bila puna razumijevanja, strpljiva i pravična, maksimalno opravdavajući svoju ulogu ne samo kao učitelja nego i kao pedagoga i psihologa. U nižim razredima srednje škole fokus jeste bio na usvajanju znanja iz udžbenika ali u starijim razredima fokus je pomjeren i na primjenu istog što je uticalo na moje razmišljanje o životu i budućnosti. Profesori nisu samo prenosili znanje nego i prepoznavali naše afinitete, talente, komunicirali sa nama o tome i pomogli da razvijemo te vještine na vannastavnim aktivnostima. Ono što me najviše izgradilo i pripremilo za život poslije srednje škole je samopouzdanje sa kojim sam izašla. A do samopouzdanja i vjere u sebe se dolazi upravo sticanjem općeg znanja i samosvjesnošću, u čemu profesori imaju veliku ulogu.
5. Imaš li neku poruku za mlade generacije koje su u dilemi koju srednju školu upisati?
Promijenilo se dosta toga u proteklih 18 godina koliko je prošlo od kada sam ja bila na raskrsnici i odlučivala koju sljedeću školu upisati, ali čak bih i u ovom vremenu isto odlučila. GMS je ne samo mjesto gdje bi stekli mnogo znanja i imali dobru podlogu za nastavak školovanja nego i zdrava sredina za odrastanje. U tom najosjetljivijem periodu života jednoj mladoj osobi je potreba čvrsta ruka mentora i zdravo okruženje koje ga neće stigmatizirati ni diskriminirati, nego podržavati, pomagati, saslušati, razumjeti, savjetovati. Iako se često kaže da sa gimnazijom nemaš zanat “u rukama” i sve je neizvijesno poslije toga, ja sam imala potpuno drugačije iskustvo. Meni je GMS dala i motivaciju i samopouzdanje i alate koje sam upotrijebila u pravo vrijeme na pravom mjestu i sve ostalo je historija. Podršku nisam imala samo tokom školovanja nego i kao bivši učenik, uvijek sam se svim svojim profesorima mogla obratiti za pomoć i savjet tako da su i poslije uticali na razvoj moje ličnosti i karijere.
::: GMS Web Team ::: Datum: 11.05.2022 ::: Nazad :::
|
|
|
